Matko Brajša Rašan istarski je skladatelj, zborovođa i melograf (Pićan, 11.XII.1859 – Zagreb, 5.IX.1934). Gimnaziju je završio u Pazinu, a pravo studirao u Beču. Nakon diplome neko je vrijeme radio kao odvjetnički pripravnik, a zatim kao općinski službenik po istar. mjestima. Za vrijeme talijanske okupacije, 1923. otišao je iz Istre i živio u Karlovcu, a zatim u Zagrebu. U glazbi je bio gotovo samouk, tek su ga u mladosti poučavali profesori pazinske gimnazije Julije Brunner i Fridolin Stöckl. U Beču je vodio zbor Hrvatskoga akademskog društva »Zvonimir«, a zborove je poslije osnivao i s uspjehom vodio u mnogim istarskim gradovima. Brajša je pionir među glazbenicima koji su se na razmeđi 19. i 20. stoljeća započeli baviti proučavanjem problematike istarskog folklora. Na Kuhačev je poticaj počeo zapisivati istarske nararodne napjeve, od kojih je dio harmonizirao za muški i mješoviti zbor te ih objavio u zbirci Hrvatske narodne popijevke iz Istre (1910). U harmonizaciji je nastojao sačuvati specifičnosti harmonijske podloge istarskog folklora. Zauzimao se za slavensku liturgiju u Istri, pa je sastavio i objavio Spomenicu, koju su hrvatske i slovenske istarske općine uputile Papi. Skladao je mnoge vokalne crkvene skladbe, među kojima: 7 misa, 2 mise za mrtve i litanije. Sudjelovao je u javnom životu nastojeći oko nacionalnog osvješćivanja istarskih Hrvata, pa je u tom ozračju i glazbeno djelovao i stvarao, što potvrđuju i naslovi njegovih domoljubnih pjesama: Predobri Bože, Istrane dragi, Mlada sam Istrijanka, Istrani, braćo, Spinčić, Mandić i Laginja, Koračnica Hrvatskog sokola u Puli te druge mnogobrojne skladbe za muški i mješoviti zbor te za glas i klavir. U Zagrebu je 1893. objavio Popijevke za četiri muška grla. Godine 1912. na stihove Ivana Cukona skladao je pjesmu Krasna zemljo, koja je danas službena istarska himna. Povremeno se bavio i glazbenom publicistikom, a najistaknutiji mu je članak Kako pjevaju Hrvati Istre svoje narodne pjesme, objavljen 1896. u Viencu, te rasprava Josip Tartini, istarski virtuoz na guslama. Dio Brajšine ostavštine čuva se u Zavodu za istraživanje foklora u Zagrebu.
Preuzeto iz Istarske enciklopedije (autorica natuknice Lada Duraković)
